Praksa stara koliko i ugostiteljstvo — ostatke iz kuhinje dati svinjama — u Europskoj uniji je zabranjena već više od dva desetljeća. Zabrana nije administrativni hir, nego posljedica konkretne epidemije: izbijanja slinavke i šapa u Ujedinjenoj Kraljevini 2001. godine, koje je povezano s hranjenjem svinja neobrađenim ugostiteljskim otpadom. Epidemija je dovela do usmrćivanja milijuna životinja i procijenjenih šteta u milijardama eura.
Što točno propis kaže
Uredba (EZ) br. 1069/2009 o nusproizvodima životinjskog podrijetla zabranjuje hranjenje životinja iz uzgoja — osim krznaša — ugostiteljskim otpadom. Pojam je definiran široko: provedbena Uredba (EU) br. 142/2011 pod ugostiteljskim otpadom podrazumijeva „sve ostatke hrane, uključujući rabljeno jestivo ulje, iz restorana, ugostiteljskih objekata i kuhinja, uključujući javne kuhinje i kuhinje u domaćinstvima.“
Drugim riječima: nije bitno je li riječ o mesu. I povrće, kruh i priloge s tanjura gosta propis tretira jednako, jer su u kuhinji mogli doći u dodir s proizvodima životinjskog podrijetla. Ostatci hrane iz profesionalne kuhinje razvrstani su kao materijal kategorije 3 i moraju se sakupljati, prevoziti i zbrinjavati u skladu s nacionalnim pravilima o otpadu.
Zašto je to važno za ugostitelja
Odgovornost ne prestaje na vratima kuhinje. Objekt koji ostatke preda neregistriranom preuzimatelju — ili ih ustupi „za životinje“ — ostaje odgovoran za tok tog materijala. Za profesionalnu kuhinju to znači da legalne opcije uključuju predaju ovlaštenom sakupljaču ili obradu na licu mjesta, uz dokumentiran trag o količinama.
Griffon uređaji obrađuju ostatke hrane aerobnom digestijom na mjestu nastanka, kontinuirano, uz ugrađene vage koje bilježe masu unesenog materijala — pa objekt raspolaže vlastitom evidencijom o tome što je nastalo i što je obrađeno.
Izvori: Uredba (EZ) br. 1069/2009, čl. 11; Uredba Komisije (EU) br. 142/2011, Prilog I., t. 22.